"SIN JE IMAO ČESTE GLAVOBOLJE": Toti otkrio PORODIČNU DRAMU: Mislili smo da je samo umoran, a onda su lekari otkrili problem u glavi – SILVIJEV AKVADUKT!
Dodajte Kurir u vaš Google izborFrančesko Toti proslavio je 50. rođendan, a veliki jubilej bio je povod za opširan intervju za "Corriere dello Sport", u kojem je legendarni kapiten Rome govorio o karijeri, životu posle fudbala, porodici i brojnim događajima koji su obeležili njegov život.
Posebnu pažnju privukao je deo razgovora u kojem je Toti otvoreno govorio o sinu Kristijanu, koji je pokušao da krene očevim fudbalskim stopama, ali je prošle godine, nakon epizode u Olbiji, odlučio da završi karijeru.
Iza njegove fudbalske priče, međutim, nalazilo se mnogo više od samog sporta. Toti je sada otkrio da se njegov sin još od detinjstva suočavao sa čestim glavoboljama, a kasnije je pregled pokazao da postoji problem koji je morao da bude rešen.
"Imao je probleme sa glavom"
Kristijan je odrastao uz oca koji je u Rimu imao status božanstva, pa je od najranijih dana bio pod posebnom pažnjom javnosti. Međutim, porodica je godinama pokušavala da razume zbog čega je imao česte glavobolje.
Toti je sada otkrio šta su lekari pronašli tokom pregleda.
"Imao je problema sa glavom. Uradili smo skener zbog nosa i tada su otkrili problem koji je kasnije rešen. Pronašli su začepljenje u Silvijevom akvaduktu. Ja nisam doktor, pa vam ovo pričam onako kako su meni objasnili - tečnost nije mogla u potpunosti da prolazi do mozga."
Toti je objasnio i zašto porodica u početku nije pomislila da bi glavobolje mogle da budu povezane sa ozbiljnijim problemom.
"Imao je česte glavobolje još od malih nogu, ali nije bilo prevelike zabrinutosti jer je stalno bio u pokretu. Mislili smo da je samo umoran."
Problem je, prema Totive rečima, kasnije otkriven i rešen, ali ova ispovest pokazuje da je Kristijan još kao dete prolazio kroz nešto o čemu javnost gotovo ništa nije znala.
Šta je Silvijev akvadukt?
Silvijev akvadukt, odnosno moždani akvadukt, jeste uzak kanal smešten u srednjem delu mozga. Njegova važna uloga je da povezuje treću i četvrtu moždanu komoru i omogućava protok cerebrospinalne tečnosti.
Ukoliko dođe do suženja ili blokade ovog kanala, protok tečnosti može biti otežan, zbog čega ona može da se nakuplja u moždanim komorama. Takva stanja mogu dovesti do povećanja pritiska unutar lobanje i pojave različitih simptoma, među kojima mogu biti i glavobolje.
Toti je pritom naglasio da nije stručnjak za medicinu i da samo prenosi ono što su lekarima čuli on i njegova porodica. U Kristijanovom slučaju, prema njegovim rečima, problem je otkriven i kasnije rešen.
Hteo je da igra tenis, pa se predomislio
Kristijan je mogao da izabere potpuno drugačiji put. Fudbal mu u početku čak nije bio prvi izbor, a Toti kaže da je bio srećan kada je sin poželeo da se bavi tenisom.
"Veoma je teško biti sin uspešnog sportiste. U početku je hteo da se bavi tenisom i bio sam presrećan zbog toga. Onda je odjednom promenio mišljenje i rekao mi: 'Tata, želim da postanem fudbaler'. Nisam mogao ništa drugo nego da ga podržim."
Toti mu je tada dao savet koji je, kako kaže, bio važniji od bilo kakvog fudbalskog detalja.
"Rekao sam mu da je najvažnije da ima pravi pristup, hladnu glavu, posvećenost, želju i poštovanje."
Kristijan je izabrao očev sport, prošao omladinsku školu Rome, a kasnije nastupao za Frosinone, Rajo Valjekano i Olbiju. Ipak, put kojim je krenuo nije bio nimalo jednostavan.
Prezime Toti kao teret
Kada imate oca koji je simbol jednog od najvećih italijanskih klubova, teško je očekivati da ćete dobiti isti tretman kao i svi drugi mladi fudbaleri.
Kristijan je praktično od prvog dana nosio prezime koje je u Rimu sinonim za Frančeska Totija. Svaki njegov nastup bio je pod lupom, a svaki neuspeh lako je mogao da postane predmet komentara.
Toti priznaje da ga je upravo to posebno bolelo.
"Kako je rastao i sazrevao, tako je upoznavao i zluradost drugih ljudi. Pričati loše o dečaku koji ima 12 ili 15 godina je sramota. To me je jako povredilo".
Ta rečenica možda najbolje opisuje koliko je slavno prezime moglo da bude teško za njegovog sina.
Jer Kristijan nije samo pokušavao da postane fudbaler. Pokušavao je da to uradi kao sin Frančeska Totija.
Od Rome do Olbije, pa kraj
Kristijan je prvo bio deo omladinskog pogona Rome, a zatim je tražio svoj put van Olimpika. Igrao je za Frosinone i Rajo Valjekano, da bi se kasnije vratio u Italiju i nastupao za Olbiju.
Međutim, prošle godine je odlučio da stavi tačku na profesionalni fudbal.
Sa samo 19 godina završio je put koji je počeo sa velikim očekivanjima. Navijači Rome možda su se nadali da će jednog dana ponovo gledati prezime Toti na terenu Olimpika, ali od toga neće biti ništa.
Ipak, tek sada je postalo jasnije da iza te odluke nije stajao samo fudbal.
Tu su bili zdravstveni problemi iz detinjstva, pritisak slavnog prezimena i komentari sa kojima je Kristijan morao da se suočava dok je još bio veoma mlad.
"Teško je biti sin uspešnog sportiste"
Frančesko Toti je tokom ovog intervjua možda najiskrenije do sada govorio o tome koliko je teško kada dete pokušava da izgradi svoj identitet u senci jednog od najpoznatijih sportista svoje zemlje.
"Veoma je teško biti sin uspešnog sportiste."
Ta njegova rečenica dobija još veću težinu kada se zna da je Kristijan od najranijih dana bio poređen sa ocem koji je za Romu odigrao više od 700 utakmica i postao jedan od najvećih simbola u istoriji kluba.
Toti nikada nije tražio od sina da bude njegov naslednik, ali je znao da će javnost to učiniti umesto njega.
Zato mu je, kako sada kaže, bilo najvažnije da Kristijan pronađe sopstveni put.
"Nisam mogao da mu kažem ništa drugo osim da se bavi sportom koji voli. Najvažnije je da to radi prave glave, sa posvećenošću, željom i poštovanjem."
Na kraju, Kristijan je ipak odlučio da fudbal nije njegov životni put.
A njegov otac, koji je u Romi proveo čitavu karijeru i postao legenda italijanskog fudbala, sada je javnosti otkrio i onu stranu porodične priče koju godinama nisu znali.